She:
Ime: Arijana.
Prezime: Tatino.
Rođena: Jesam. xD
Razred: 8.a.
♥ 12.o9.2o1o.♥
-Živjela sam za taj dan dugu godinu i pol. :)
♥ A & D ♥
Let's get started. ^.^ * 12.o9.2o1o. *
Znam da se ovako ne počinje s prvim postom, ali neda mi se pisati sva ona sranja tko sam i što sam. (Dio imate u boxu) Blog sam otvorila da se imam negdje istresti kada me nešto muči jer, ako ti ne napravim onda sam u žešćem k cijeli dan. Dakle, trenutno mi je sve super.. ljubav, frendovi itd, ali naravno moram se ispucati pa ću napisati priču mene i jednog dečka koja je istinita, a nadam se da će se i nastaviti iduće godine kad dođem u srednju..
Grlim ga i čestitam mu rođendan. Njegove plave oči svjetlucaju na suncu. Odmotava moj poklon koji je zapravo kupila moja mama, ali to sada nije ni najmanje važno. "Sretan ti rođendan!" govorim mu i zagrlim ga opet. "Falit ćes mi kada odeš u školu." "Znam ipak si mi cura."
Da. Tada nam je bilo samo šest godina i nismo ni sanjali što nas sve čeka u godinama koje nadolaze. On je krenuo u školu, a ja godinu dana poslje. Ne znam je li mi se činilo, ali nije to bio moj prijatelj iz vrtića. Onaj koji bi mi krao lutke, a ja njemu čupala kotače sa najdražeg autića.
U školi nsmo ni bili u istoj smjeni, pa smo se jedva vidjeli, a kamoli razgovarali.
Što smo stariji bili i satnice su napravile svoje pa se uopće nismo viđali. Zaboravili smo jedno na drugo sve dok jedne godine nismo završili zajedno u smjeni i skupa krenuli u školu. Počeli smo se družiti ponovno, kretati se u istom društvu, ali on nije bio kao prije. Naravno nije ni mogao biti. Sad je pubertetlija kao ja i misli samo na porniće i drpanje. S obzirom da smo bile samo dvije cure u društvu oni nas nikada nisu
dirali jer im mi to nismo dopustile, ali inače bi. (Ne krivm ih!) Što sam se bolje upoznala s njim shvatila sam da se sav promjenio. Bio je umišljen, arogantan, bezobrazan.. Jednostavno nije bio ono što sam očekivala.
Nakon pola godine njegovog odvratnog ponašanja (valjda je shvatio da ne vjerujem da je takav.. je prestao sa sranjima i upola se vratio u nakvog kakav je bio prije.) Naravno, naše zbližavanje je napravilo svoje i svi su mislili da smo mi zapravo zajedno. Prvo me sve to jako iritiralo, a onda sam shvatila da mi se ustvari sviđa.
Stalno sam zamišljala kako mu reći istinu, ali nije išlo.Tad već sam znala odlično da mi se sviđa i to nitko nije znao osim mene. Kako vrijeme brzo prolazi prošlo je i to. Završio je osnovnu, ali ja mu zapravo nikada nisam rekla.. sve do jednom..
Dosadna večer, zapravo, nedjelja. Naravno neda mi se sutra u školu. Iz razmišljanja me prekida zvuk dobivene poruke na faceu.Od njega je. Odgovaram odmah i započinjemo dosadnu temu o srednjoj školi. Nakon nekih 20-ak min došla mi je njegova poruka (koja je preokrenula temu)
: - Mogu te nešto pitati?
: - Slobodno.
-Jel' ti se ja sviđam?
Šokirano gledam u ekran i ne znam što bi odgovorila. Srce mi luđački tuče dok molim Boga da smislim nešto pametno.
- Naravno. Volim te kao frenda i sviđaš mi se kao osoba.
-Ma mislim.. sviđam li ti se kao dečko??
Opet blokada.
-A ja tebi?
-Prvi sam te pitao..
-Ajde reci jel ti se sviđam i objasnit ću ti sve Primirujem se jer znam da sad samo čekam odgovor.
Sviđaš mi se.
Wow. *.* čovječe koji savršeni osjećaj.
- I ti meni.
- Zašto mi nisi odmah rekla??
- Bojala sam se.
- Mene?
- Tvoje reakcije.
- I ja tvoje. Mislio sam da ćeš se početi gušiti od smjeha i odjebati me, a to nisam želio, pa sam šutio. Koliko ti se dugo sviđam?
-Devet mjeseci.
U sebi mislim, totalno lažem. Nije ni važno. Glavno je samo da nikada ne prestanemo osjećati ono što osjećamo trenutno.. i da mi na profilu ne piše R.I.P. kada mi bestica sazna da sam joj šutjela o svemu!
Grlim ga i čestitam mu rođendan. Njegove plave oči svjetlucaju na suncu. Odmotava moj poklon koji je zapravo kupila moja mama, ali to sada nije ni najmanje važno. "Sretan ti rođendan!" govorim mu i zagrlim ga opet. "Falit ćes mi kada odeš u školu." "Znam ipak si mi cura."
Da. Tada nam je bilo samo šest godina i nismo ni sanjali što nas sve čeka u godinama koje nadolaze. On je krenuo u školu, a ja godinu dana poslje. Ne znam je li mi se činilo, ali nije to bio moj prijatelj iz vrtića. Onaj koji bi mi krao lutke, a ja njemu čupala kotače sa najdražeg autića.
U školi nsmo ni bili u istoj smjeni, pa smo se jedva vidjeli, a kamoli razgovarali.
Što smo stariji bili i satnice su napravile svoje pa se uopće nismo viđali. Zaboravili smo jedno na drugo sve dok jedne godine nismo završili zajedno u smjeni i skupa krenuli u školu. Počeli smo se družiti ponovno, kretati se u istom društvu, ali on nije bio kao prije. Naravno nije ni mogao biti. Sad je pubertetlija kao ja i misli samo na porniće i drpanje. S obzirom da smo bile samo dvije cure u društvu oni nas nikada nisu
dirali jer im mi to nismo dopustile, ali inače bi. (Ne krivm ih!) Što sam se bolje upoznala s njim shvatila sam da se sav promjenio. Bio je umišljen, arogantan, bezobrazan.. Jednostavno nije bio ono što sam očekivala.
Nakon pola godine njegovog odvratnog ponašanja (valjda je shvatio da ne vjerujem da je takav.. je prestao sa sranjima i upola se vratio u nakvog kakav je bio prije.) Naravno, naše zbližavanje je napravilo svoje i svi su mislili da smo mi zapravo zajedno. Prvo me sve to jako iritiralo, a onda sam shvatila da mi se ustvari sviđa.
Stalno sam zamišljala kako mu reći istinu, ali nije išlo.Tad već sam znala odlično da mi se sviđa i to nitko nije znao osim mene. Kako vrijeme brzo prolazi prošlo je i to. Završio je osnovnu, ali ja mu zapravo nikada nisam rekla.. sve do jednom..
Dosadna večer, zapravo, nedjelja. Naravno neda mi se sutra u školu. Iz razmišljanja me prekida zvuk dobivene poruke na faceu.Od njega je. Odgovaram odmah i započinjemo dosadnu temu o srednjoj školi. Nakon nekih 20-ak min došla mi je njegova poruka (koja je preokrenula temu)
: - Mogu te nešto pitati?
: - Slobodno.
-Jel' ti se ja sviđam?
Šokirano gledam u ekran i ne znam što bi odgovorila. Srce mi luđački tuče dok molim Boga da smislim nešto pametno.
- Naravno. Volim te kao frenda i sviđaš mi se kao osoba.
-Ma mislim.. sviđam li ti se kao dečko??
Opet blokada.
-A ja tebi?
-Prvi sam te pitao..
-Ajde reci jel ti se sviđam i objasnit ću ti sve Primirujem se jer znam da sad samo čekam odgovor.
Sviđaš mi se.
Wow. *.* čovječe koji savršeni osjećaj.
- I ti meni.
- Zašto mi nisi odmah rekla??
- Bojala sam se.
- Mene?
- Tvoje reakcije.
- I ja tvoje. Mislio sam da ćeš se početi gušiti od smjeha i odjebati me, a to nisam želio, pa sam šutio. Koliko ti se dugo sviđam?
-Devet mjeseci.
U sebi mislim, totalno lažem. Nije ni važno. Glavno je samo da nikada ne prestanemo osjećati ono što osjećamo trenutno.. i da mi na profilu ne piše R.I.P. kada mi bestica sazna da sam joj šutjela o svemu!
P.S. Daljni razgovor nije napisan jer baš i nije za javnost! *shy*
